Duša priča izvan kalupa
Ne znam za vas, ali subotnje večeri kod mene su rezervirane za The Voice Kids. Ti mali genijalci svake me subote iznova ostavljaju bez daha. Njihovi talenti, iskrenost i strast podsjećaju me na ono što svi mi nosimo u sebi, a s vremenom često zaboravimo ili potisnemo – našu autentičnost.
Posebno me ove subote dirnula izvedba pjesme “Creep” i odvela na put promišljanja i spajanja točkica. Razumijem da je ta pjesma nastala iz posve drugih razloga i motiva, but hear me out. U tim stihovima, kao i mnogo puta, prepoznajem jedan od najvećih paradoksa života: svi se bojimo biti "čudni" ili drugačiji, a istovremeno potajno čeznemo upravo za tim – da budemo svoji. Jer oni koji su svoji su napravili najoriginalnije stvari na ovom svijetu i najveća su nam inspiracija!
Riječ “wierdo” dolazi od riječi “word” koja znači “destiny”, što znači sudbina.
Pa, što nas u tome da budemo svoji koči?
Imam za vas i odgovor, a on glasi – kalupi.
Što su naši kalupi i kako ih prepoznati?
Svi ih poznajemo, iako ih možda ne nazivamo tim imenom. Kalupi su obrasci, pravila i kavezi očekivanja koja nam društvo servira od malih nogu:
Idi u osnovnu, pa u srednju školu, pa na fakultet.
Pazi da je taj fakultet za nešto što može biti unosno, nemoj u smjeru kreative ili nečega čime se ne možemo pohvaliti (whatever that means) ili što ti neće donositi zaradu (tko god to može predvidjeti)
Odaberi siguran posao, "neka imaš budućnost”.
Nemoj se previše isticati, što će reći ljudi?
Naši su životi često oblikovani tuđim narativima, i prije nego što to shvatimo, postanemo dio tog obrasca. A onda, jednog dana, ako smo dovoljno svjesni da uopće to primijetimo, pitamo se: Čiji ja to život živim? A osjećamo se prazno i sivo. Ovo se desilo meni, i trebali su mi dani i dani i dani da bih shvatila kroz što prolazim i da bih shvatila da također imam moć to promijeniti.
Tek sam nedavno čula za koncept Self Lossa. I iako ovako na prvu razumijemo što bi moglo značiti, definicija koju je ponudila dr. Sara Kuburić objašnjava da je Self Loss our failed reponsibility to BE our Self.
Zanimljivo mi je i drago da je u definiciji upotrijebila riječ “odgovornost” biti mi i ono tko jesmo, jer nažalost, u nekom nizu moranja i očekivanja, ta odgovornost da budemo tko jesmo je jednostavno isparila iz naših ruku, naših vlastitih kapaciteta, skoro naše budnosti. Izdali smo same sebe, a da nismo toga niti svjesni.
Zašto je tako teško izaći iz kalupa?
Na pitanje zašto je tako teško izaći iz kalupa, odgovor je toliko jednostavan da je postao i najkompleksnija stvar na svijetu, a glasi – navika. Kada se brojem ponavljanja (nekada čitav život) na nešto naviknemo, prilično je izazovno od toga se odviknuti. Naviknuli smo se na kalupe, i što je najgore, naviknuli smo se na to da budemo ono što nismo. Navikli smo se da je važnije što netko drugi misli, nego što mi mislimo. Štoviše, navikli smo se misliti da naše mišljenje uopće nije niti bitno, pa na sve strane pitamo za tuđe mišljenje ili tuđe odobrenje. Jer nismo u stanju odobriti sami sebe. Jer akcije i odluke povlačimo iz osjećaja dužnosti umjesto iz osjećaja rezoniranja sa nečim puno dubljim i većim od našeg fizičkog tijela. Svojom dušom. Čak i kada nas nešto tiho zove iznutra, mi to često ignoriramo jer je lakše ostati u "sigurnom" poznatom obrascu. Lakše je biti dio kalupa jer nas tada nitko ne osuđuje. U kalupu se uklapamo. Postajemo dio norme. I to je naša navika.
No, istina je da postoje dvije vrste navika:
Navika onoga što radimo.
Navika onoga što ne radimo.
Ako želimo promjenu, moramo svjesno početi mijenjati obje ove navike – prvo razbijanjem rutine koja nam nužno ne služi za najviše najviše dobro, a zatim osluškivanjem šapata vlastite duše.
Ovo su samo neke od stvari koje možete raditi ili ne raditi za izlazak iz kalupa i početi preuzimati odgovornost za svoj put:
1. Prestati kriviti bilo koga izvan nas
2. Prestati se opravdavati bilo kome ili bilo čemu za ono što nas vozi
3. Prestati se žaliti (ovo je jedan od najčešćih načina kako se povezujemo sa drugim ljudima da bi dobili pažnju - žalimo se! Odmah prestati!)
4. Prestati se samosabotirati i početi se pojavljivati za ono što nama rezonira i zvoni u cijelom tijelu.
Kako poslušati šapat duše?
U nekoliko posljednjih mjeseci nema koga nisam čula da se pita “koja je moja svrha” ili je na putu determined to find out što njegova / njezina svrha jest. Vjerujte mi i sama sam na tom putu. I shvatila sam jednu jako važnu stvar. Svi mi imamo svrhu, i ta svrha se javlja kroz ono što najviše volimo raditi. Tu kreće putovanje koje nas vodi tamo gdje baš trebamo biti. It is a step by step process. Međutim mi smo svoje rasporede toliko natrpali svime i svačime misleći da je “to tako važno” da rijetko kada šaptu duše dajemo onoliko vremena koliko zaslužuje. Vlastitu dušu izgladnjujemo.
Kada bismo više vremena posvetili onome što nas veseli, mi bismo automatski bili punijih baterija - jer smo za “to” stvoreni! Podiže nam se frekvencija, raste nam radost, and this is where we should dig deeper.
Postoji jedno jednostavno pitanje koje nam pomaže pronaći taj glas: Što te usrećuje kada imaš samo pet minuta mira?
Je li to šetnja? Čitanje knjige? Slušanje podcasta? Što god bilo, to je šapat tvoje duše. Iz tih mjesta u kojima uživaš ti želi početi slati poruke. Ona ti stalno tiho govori, ali pitanje je – jesi li spreman čuti i odazvati se?
Zašto je biti "Creep" zapravo kompliment?
Ne sviđa mi se riječ creep (čudak), više samnom rezonira biti čudan, meaning biti drugačiji. Pjesma "Creep" podsjetila me na ovo: dok se svi bojimo biti drugačiji, upravo su jedino takvi ljudi oni koji mijenjaju svijet. Oni koji se usuđuju slušati svoj unutarnji glas i živjeti prema njemu, bez obzira na mišljenje drugih.
Da bismo izašli iz kalupa, trebamo:
Prepoznati što nas istinski ispunjava, a ne što se očekuje od nas.
Posvetiti više vremena onome što nas zove iznutra i početi to činiti dnevnom praksom
Prihvatiti da nas drugi možda neće razumjeti – i da je to sasvim u redu.
Izlazak iz kalupa
Kalupi nas možda čine "sigurnima", ali nas nikada neće učiniti sretnima. Tek kada skupimo hrabrost izaći iz njih, možemo živjeti život koji je autentičan i u skladu s našom dušom.
Jesmo li spremni poslušati taj šapat? Sigurna sam da nas to putovanje kad tad dovodi do lakšeg odgovaranja questions of our lifetimes: Tko sam i Zašto sam ovdje.
Sretno!
Za kraj vas ostavljam s pjesmom the Creep. Želim vam da čujete vedru stranu te pjesme o kojoj sam pisala u ovom blogu.
Uskoro najavljujem jedan program na kojem tajno radim, a koji će biti usmjeren upravo na ovu temu. Kako biste na vrijeme saznali o čemu je riječ, prijavite se na newsletter klikom na ovaj link i ostanite u toku! xx
P.s., ako misliš da će ovaj blog post nekome poslužiti - šalji dalje! xx
Maria
