Trava nije zelenija nigdje drugdje. Zelenija je tamo gdje je ti zalijevaš.

Jesam vam pričala onu priču kad sam radila za Obame?

Za vrijeme studentskih dana odlazila sam raditi u Ameriku i time si financirala sve što sam tada htjela—putovanja, edukacije, školovanje, shopping. Dok su svi moji prijatelji i obitelj ljetovali na Jadranu i živjeli high life, ja sam radila i po 16 sati dnevno. Noge su mi na kraju sezone otpadale i pitala sam se: je li ovo stvarno ono studentsko ljetovanje o kojem svi sanjaju? Koliko god je bilo predivno iskustvo, nekada sam se i sramila da sam ovako rano išla raditi i zašto ja ne mogu ništa ne raditi i uživati bilo gdje u Lijepoj Našoj…

Od restorana do ekskluzivnih cateringa

Radila sam paralelno u talijanskom restoranu i cateringu. Ne znaš gdje je bilo življe. Restoran je bio brz—izvrti stolove, budi ljubazan, nadaj se dobrom tipsu. Catering je bio ekskluziva—VIP klijenti čija su imena bila šifrirana na ploči. Tek kad bismo stigli na lokaciju, otkrili bismo za koga zapravo radimo.

Jednom prilikom, naš klijent bio je friško izabrani predsjednik Obama. Jurnjava, adrenalin, sve je naravno moralo biti savršeno. A meni? Još jedan radni dan.

Sutradan radim smjenu u restoranu. Evo još šifriranih gostiju—novinari Fox Newsa. Kažu da su na otoku jer se nadaju vidjeti predsjednika. Jesam li nešto čula? Gdje ide? Što radi? Da jesam li čula?

Mislila sam da je priča o njemu glavna stvar, ali njihova reakcija me skroz iznenadila.

Koliko često podcjenjujemo vlastita iskustva?

Više se nisu fokusirali na predsjednika. Njih sam fascinirala ja—djevojka iz Hrvatske, koja je radila u Americi i dobila priliku služiti američkog predsjednika, dok se oni samo nadaju vidjeti ga.

Taj trenutak mi je otvorio oči. Koliko često podcjenjujemo vlastita iskustva jer ih gledamo kao ograničenje?

Toga sam danas svjesnija više nego ikad. Da kao student nisam odlazila raditi u Ameriku, ne bih imala priliku raditi na ovakvim ekskluzivnim eventima, upoznavati ljude, otvarati vidike, i konačno—skupljati kontakte koji su danas veliki dio mog retreat biza Purple Aura Retreats, gdje danas imam privilegiju surađivati i upoznavati iste takve ekskluzivce i fantastične ljude. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da su se vrata i prilike otvorile davnih dana.

A sigurna sam da su i tebi.
Uvijek mislimo da je trava negdje drugdje zelenija, da je nekome bolje, da su tuđi životi veći, bolji, zanimljiviji i wow. A zapravo je VELIKO apsolutno sve što nam se događa! Jesi li u stanju to prepoznati?

Koliko puta si pomislila da netko drugi živi veće, bolje, sjajnije iskustvo, i da tvoje ništa nije wow? A što ako je sve tvoje već ogromno?

Trava nije zelenija negdje drugdje…

Evo jedne tajne:
Trava nije zelenija nigdje drugdje.
Zelenija je tamo gdje je zalijevaš.

Počni stajati iza svih svojih priča i ownati svaku svoju ulogu—jer ti je data s razlogom i vodi te dalje nego što misliš!!!!

Pozivam te da se uključiš na membership Devotion to Self Club gdje te izazivam da zauzmeš glavnu ulogu u vlastitom životu!

Previous
Previous

Kako izgraditi otpornost - lekcija iz jednog (doslovnog) pada

Next
Next

Prizor vrijedan divljenja